Sudski tumači i Prevodioci za češki jezik
Češki jezik je nacionalni jezik građana Češke Republike. Ovaj jezik govori se u Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj, Srbiji i u Americi gde se nalazi najveća češka dijaspora. Procenjuje se da češi jezik govori oko 12 miliona ljudi. Češki jezik spada u grupu indoevropskih jezika, slavensku grupu i zapadnoslavensku podrupu istih jezika.
Češki jezik je jedan od najstarijih evropskih književnih jezika. Češki jezik ima svoju bogatu istoriju koja se može okvirno podeliti na četiri razdoblja. Pračeški datira od kraja 10 do sredine 12 veka, staročeški koji je bio u upotrebi od sredine 12 do 15 veka, srednjočeški od 16 do 18 veka i novočeški koji počinje da se koristi u 19 veku i u upotrebi je do današnjih dana.
Savremeni češki jezik ima jednu svoju vrlo specifičnu karakteristiku. Postoji vrlo jasna granica između pisanog i govornog jezika koji se koristi u poluslužbenoj i neslužbenoj usmenoj komunikaciji. Češko pismo je latinica ali sa svojim posebnostima, kvačica, crtica i apostrof u označavanju i izgovoru pojedinih vokala i konsonanata.
Sudski tumači i prevodioci koji prevode sa češkog jezika i na češki jezik osim što su vrsni lingvistički stručnjaci, bilo da su izvorni govornici ili ne, oni poznaju one tanane nijanse koje odvajaju govorni i pisani jezik i u mogućnosti su da svojim pečatom i potpisom garantuju apsolutno tačan, precizan prevod koji je validan i prihvaćen od strane svih organa ili institucija koje zahtevaju savršen prevod. Kontinuirano stručno usavršavanje je jedna od značajnih obaveza koju upražnjavaju sudski tumači i prevodioci svih jezika pa tako i češkog jezika. Obavezna temeljna provera prevoda, lektura i korektura u formatu koji je najsličniji originalu je sastavni deo ovog zahtevnog posla. Svim materijalima koji su im podneti na obradu i prevod sudski tumači i prevodioci za češki jezik pristupaju sa najvećom pažnjom, u strogoj tajnosti a u cilju zaštite identitea klijenata i poverljivosti podataka koji su im dati na prevod.